Tesko je biti onaj koji odlazi. Onaj koji ostavlja. Mislio sam, lako cu. Bitno je bilo ne osvrnuti se kako me nesto ne bi povuklo natrag. Ipak, volio sam je, a i ona je na neki cudan nacin mene voljela. Sad kad se sjetim, toliko je lakse bilo biti onaj koji je uvijek tu. Onaj koji nosi sav teret, koji nikad ne spava, a uvijek se smije. Sve za nju. Suze i smijeh. Sve da je zastitim od ovakvog svijeta. Nju. Odraslu djevojku s djecjim ocima i naivnim srcem. Shvatio sam ipak da sam marioneta vodena njenim hirovima. Odjednom je, preko noci, postala ona od koje sam je stitio. Lakse je bilo misliti da mogu promijeniti nekoga nego promijeniti svijet. Ni sam nisam vjerovao kad su mi rekli da najteze je onom koji odlazi. |